Otvoreni Grad grad, zemlja, nebo, ljudi |
| | Autor | Poruka |
---|
Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Druga strana Čet Apr 14, 2011 11:58 pm | |
| Turobna nedelja
Nedelja je turobna, moji sati su odbrojani. Najdraža, senke sa kojima živim su nebrojene. Malo belo cveće nikada te neće probuditi, Ne odande gde će te crni pokrov tuge odvesti. Anđeli nemaju nameru ikada te vratiti. Hoće li biti ljuti ako namerim se tebi pridružiti? Turobna nedelja. Turobna je nedelja; sa senkama kroz sve prolazim. Moje srce i ja odlučismo da sve to završim. Uskoro biće sveća i molitvi tužnih, znam to. Smrt nije san, jer u smrti ja te mazim. Sa poslednjim udisajem duše, ja te blagosiljam.
"mađarska samoubilačka pesma"
Reža Šereš proleće 1933.
|
| | | Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Re: Druga strana Uto Jun 14, 2011 11:32 pm | |
| Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. A. G. Matoš |
| | | Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Re: Druga strana Sre Avg 31, 2011 8:39 pm | |
| Kad su bili gorom putujući, Stiže urok na konju đevojku, Pa govori do sebe đeveru: „O đevere, Mandušiću Vuče! Zazor mene u te pogledati, A kamoli s tobom govoriti, Al’ nagoni muka na nevolju: Kaži kumu, kaži starom svatu, Nek ustave sure bedevije, Nek ugase svirke i pop’jevke, Uz jelike prislone barjake, Nek me skinu sa dobra konjica, Nek me spuste na zelenu travu; Ljuto me je zaboljela glava, Jarko mi je omrznulo sunce, A crna mi zemlja omiljela, Bog bi dao, te bi dobro bilo!“ Cvili, pišti đever do đevojke: „Stani kume, stani stari svate! Stani, pobro, Milić Barjaktare! Ustavite svirke svekolike, Ugasite svatske davorije, Uz jelike prislon’te barjake, Da skinemo sa konja đevojku; Ljuto tuži moja mila snaša, Ljuto ju je zaboljela glava, Jarko joj je omrznulo sunce, A crna joj zemlja omiljela, Bog bi dao da bi dobro bilo!“ Tad stadoše kićeni svatovi, Ustaviše svirke i pop’jevke, Đever skide sa konja đevojku, Pa je spusti na zelenu travu, On je spusti, ona dušu pusti. Svi svatovi grozne suze liju, A najviše Milić-barjaktare; Đuvegija jadan naricao: „Zaručnico, mlada Ljeposava! Tu li tebe suđen danak nađe! Ni kod moga ni kod tvoga dvora, Ni kod moje ni kod tvoje majke, Već u gori pod jelom zelenom!“ Sastaše se kićeni svatovi, Sabljama joj sanduk satesaše, Nadžacima raku iskopaše, Saraniše lijepu đevojku Otkuda se jasno sunce rađa; Posuše je grošim’ i dukatim’; Čelo glve vodu izvedoše, Oko vode klupe pogradiše, Posadiše ružu s obje strane: Ko j’ umoran, neka se odmara; Ko je mlađan, nek se kiti cv’jećem; Ko je žedan, neka vodu pije Za dušicu lijepe đevojke. Još nariče Milić barjaktare: „Čarna goro, ne budi joj strašna! Crna zemljo, ne budi joj teška! Vita jelo, pusti širom grane, Načini mi zaručnici lada; Kukavico, rano je ne budi, Neka s mirom u zemlji počiva!“ Svatovima jošte riječ kaže: „Braćo moja, kićni svatovi! Hajte, braćo, da mi putujemo, Hajde svaki, kako koji može, A ja idem, kako konjic može Mojoj staroj na muštuluk majci.“ (Ženidba Milića barjaktara - odlomak) |
| | | Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Re: Druga strana Ned Jan 29, 2012 2:46 pm | |
| Annabel Lee
It was many and many a year ago, In a kingdom by the sea, That a maiden there lived whom you may know By the name of ANNABEL LEE; And this maiden she lived with no other thought Than to love and be loved by me. I was a child and she was a child, In this kingdom by the sea; But we loved with a love that was more than love- I and my Annabel Lee; With a love that the winged seraphs of heaven Coveted her and me. And this was the reason that, long ago, In this kingdom by the sea, A wind blew out of a cloud, chilling My beautiful Annabel Lee; So that her highborn kinsman came And bore her away from me, To shut her up in a sepulchre In this kingdom by the sea. The angels, not half so happy in heaven, Went envying her and me- Yes!- that was the reason (as all men know, In this kingdom by the sea) That the wind came out of the cloud by night, Chilling and killing my Annabel Lee. But our love it was stronger by far than the love Of those who were older than we- Of many far wiser than we- And neither the angels in heaven above, Nor the demons down under the sea, Can ever dissever my soul from the soul Of the beautiful Annabel Lee. For the moon never beams without bringing me dreams Of the beautiful Annabel Lee; And the stars never rise but I feel the bright eyes Of the beautiful Annabel Lee; And so, all the night-tide, I lie down by the side Of my darling- my darling- my life and my bride, In the sepulchre there by the sea, In her tomb by the sounding sea.
Anabel Li
U carstvu jednom pre mnogo leta Tamo gde more sne svoje sni Zivljase deva zanosom cveta, Ime joj bese Anabel Li
Jedna joj misao u misli bdi: Ljubavi nase svescu da zri. Bila je dete, ja dete, davno, Tamo gde more sne svoje sni,
Al voljasmo se mi nadljubavno, Ja i premila Anabel Li. Andjeli s neba zudjahu stravno Da takva ljubav u njima vri.
I eto razlog, znate ga svi, I kob ocajna, osveta glupa: podunu vetar s oblaka zli', Tamo gde more sne svoje sni, Pokosi moju Anabel Li.
Viteza njenih povorka stupa; U grob je dalek od mene skri Gde more zalo romonom kupa Al ljubav nasa bi nadljubavna,
Ta ljubav nastajna je javna, Nikad se slicna ne desi, zbi O ,ni andjeli sa neba slavna Demoni mracni dubina zli' Ne rastavise, gde more sni, Mene od moje Anabel Li.
Mesec kad sin - dusu mi vine Prebajnoj, vazda, Anabel Li. Zvezde kad zrace - oci mi znace Vazda, prebajne Anabel Li.
Noc plimom bije - duh kraj nje bdije kraj groba njena, gde tiho sp i- Uz svirku vala, kraj romon zala Gde more sinje sne svoje sni.
E. A. Po |
| | | Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Re: Druga strana Sub Jan 12, 2013 4:55 pm | |
| Šta je to? Pehar stisnut rukom mog nevernog dragog? Otrov beše kraj njegov. O, tvrdico, ispio si sve i ne ostavi prijateljsku kap, da mi pomogne da za tobom odem. Poljubiću ti usne. Možda još ima na njima nešto otrova, da mi smrt donese taj napitak lep. (Ljubi ga) Usne su ti tople. |
| | | Mnogostruka Igramul
Broj poruka : 320 Datum upisa : 21.04.2010
| Naslov: Re: Druga strana Sub Feb 26, 2022 12:06 pm | |
| prazno mesto
o ljubavi - ne još uvek u meni sto orkana besni ne želim da budeš ni u lošoj pesmi
nepronađeni
ko je onaj čovek za koga je trebalo da se udam? gde je? kako se zove? šta radi? čime se bavi? koga voli - taj moj čovek? ima li decu? da li voli knjige? vrapce? putovanja? kuvanje? planinarenje? šetnje? da li se često smeje? kako provodi vreme? da li i on, na trnutak, bar pomisli na mene?
za đ.
bokori bulki blistaju crvenilom po šinama i njivama vozova odavno nema samo rascvetala lepota u zagrljaju gvožđa zaboravljeni putevi kao napušteni prijatelji bez objašnjenja i valjanog razloga najtužniji su putevi kojima niko ne ide sa kojih se niko nikome nikada ne vraća
r. g. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Druga strana | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |
|