T.S.ELIOT - ČETIRI KVARTETA (prepev Ivan V. Lalić)
ČETIRI KVARTETA
τοΰ λόγου δ΄έντος ξυνοΰ ζώουσιν οί πολλοί ώς ίδίαν έχοντες ϕρόνησιν I str. 77. Fr. 2
όδός άνω κάτω μία καί ώντή I str. 89. Fr. 60
Diels: Die Fragmente der Vorsokratiker (Herakleitos)
BERNT NORTON
I
Vreme sadašnje i vreme prošlo Oba su možda prisutna u vremenu budućem, A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom. Ako je čitavo vreme večno prisutno Čitavom vremenu nema iskupljenja. Šta je moglo biti jeste apstrakcija I ostaje trajna mogućnost Samo u jednom svetu razmišljanja. Šta je moglo biti i šta bilo je Ukazuje na isti kraj, uvek prisutan. Koraci odjekuju sećanjem Niz hodnik kojim nismo krenuli Ka vratima što ih nikad ne otvorismo U vrt ruža. Moje reči odjekuju Tako, u tvom duhu. No u kom cilju Uznemiriti prah na vazi s listićima ruže, Ja to ne znam. Drugi odjeci Prebivaju u vrtu. Da ih sledimo? Brzo, reče ptica, nađi ih, nađi ih, Iza ugla. Kroz prvu kapiju, U naš prvi svet, da li da sledimo Varku drozda? U naš prvi svet. Behu tamo oni, dostojanstveni, nevidljivi, U kretanju bez žurbe, po mrtvom lišću, U žaru jeseni, kroz vazduh treperav, A ptica se glasila, kao odgovor Nečujnom muzici skrivenoj u grmlju. I neviđen pogled pređe, jer su ruže Naličile cveću što ga neko gleda. Tu nam oni behu gosti, primljeni, što i primaju. Tako smo krenuli, s njima, u strogom rasporedu Duž praznog drvoreda, do kruga živice Da pogledamo dole u isušeni bazen. Bazen suv, beton suv, smeđ na ivicama, A svetlost sunca ispunila je bazen vodom, I uzdiže se lokvanj tiho, tiho, I površina je blistala iz srca svetlosti, A oni behu iza nas, odraz njihov u bazenu. Pa pređe oblak, bazen beše prazan. Idi, reče ptica, jer lišće beše puno dece Skrivene uzbudljivo, a u njima beše smeh. Idi, idi, idi, reče ptica: ljudski rod Ne može podneti previše stvarnosti. Vreme prošlo i vreme buduće Šta je moglo biti i šta bilo je Ukazuje na isti kraj, uvek prisutan.
Mercury
Broj poruka : 127 Datum upisa : 10.04.2013
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Sre Nov 22, 2017 10:45 pm
S’io credesse che mia risposta fosse A persona che mai tornasse al mondo, Questa fiamma staria senza piu scosse. Ma percioche giammai di questo fondo Non torno vivo alcun, s’i’odo il vero, Senza tema d’infamia ti rispondo. Let us go then, you and I, When the evening is spread out against the sky Like a patient etherized upon a table; Let us go, through certain half-deserted streets, The muttering retreats Of restless nights in one-night cheap hotels And sawdust restaurants with oyster-shells: Streets that follow like a tedious argument Of insidious intent To lead you to an overwhelming question ... Oh, do not ask, “What is it?” Let us go and make our visit.
In the room the women come and go Talking of Michelangelo.
The yellow fog that rubs its back upon the window-panes, The yellow smoke that rubs its muzzle on the window-panes, Licked its tongue into the corners of the evening, Lingered upon the pools that stand in drains, Let fall upon its back the soot that falls from chimneys, Slipped by the terrace, made a sudden leap, And seeing that it was a soft October night, Curled once about the house, and fell asleep.
And indeed there will be time For the yellow smoke that slides along the street, Rubbing its back upon the window-panes; There will be time, there will be time To prepare a face to meet the faces that you meet; There will be time to murder and create, And time for all the works and days of hands That lift and drop a question on your plate; Time for you and time for me, And time yet for a hundred indecisions, And for a hundred visions and revisions, Before the taking of a toast and tea.
In the room the women come and go Talking of Michelangelo.
And indeed there will be time To wonder, “Do I dare?” and, “Do I dare?” Time to turn back and descend the stair, With a bald spot in the middle of my hair — (They will say: “How his hair is growing thin!”) My morning coat, my collar mounting firmly to the chin, My necktie rich and modest, but asserted by a simple pin — (They will say: “But how his arms and legs are thin!”) Do I dare Disturb the universe? In a minute there is time For decisions and revisions which a minute will reverse.
For I have known them all already, known them all: Have known the evenings, mornings, afternoons, I have measured out my life with coffee spoons; I know the voices dying with a dying fall Beneath the music from a farther room. So how should I presume?
And I have known the eyes already, known them all— The eyes that fix you in a formulated phrase, And when I am formulated, sprawling on a pin, When I am pinned and wriggling on the wall, Then how should I begin To spit out all the butt-ends of my days and ways? And how should I presume?
And I have known the arms already, known them all— Arms that are braceleted and white and bare (But in the lamplight, downed with light brown hair!) Is it perfume from a dress That makes me so digress? Arms that lie along a table, or wrap about a shawl. And should I then presume? And how should I begin?
Shall I say, I have gone at dusk through narrow streets And watched the smoke that rises from the pipes Of lonely men in shirt-sleeves, leaning out of windows? ...
I should have been a pair of ragged claws Scuttling across the floors of silent seas.
And the afternoon, the evening, sleeps so peacefully! Smoothed by long fingers, Asleep ... tired ... or it malingers, Stretched on the floor, here beside you and me. Should I, after tea and cakes and ices, Have the strength to force the moment to its crisis? But though I have wept and fasted, wept and prayed, Though I have seen my head (grown slightly bald) brought in upon a platter, I am no prophet — and here’s no great matter; I have seen the moment of my greatness flicker, And I have seen the eternal Footman hold my coat, and snicker, And in short, I was afraid.
And would it have been worth it, after all, After the cups, the marmalade, the tea, Among the porcelain, among some talk of you and me, Would it have been worth while, To have bitten off the matter with a smile, To have squeezed the universe into a ball To roll it towards some overwhelming question, To say: “I am Lazarus, come from the dead, Come back to tell you all, I shall tell you all”— If one, settling a pillow by her head Should say: “That is not what I meant at all; That is not it, at all.”
And would it have been worth it, after all, Would it have been worth while, After the sunsets and the dooryards and the sprinkled streets, After the novels, after the teacups, after the skirts that trail along the floor— And this, and so much more?— It is impossible to say just what I mean! But as if a magic lantern threw the nerves in patterns on a screen: Would it have been worth while If one, settling a pillow or throwing off a shawl, And turning toward the window, should say: “That is not it at all, That is not what I meant, at all.”
No! I am not Prince Hamlet, nor was meant to be; Am an attendant lord, one that will do To swell a progress, start a scene or two, Advise the prince; no doubt, an easy tool, Deferential, glad to be of use, Politic, cautious, and meticulous; Full of high sentence, but a bit obtuse; At times, indeed, almost ridiculous— Almost, at times, the Fool.
I grow old ... I grow old ... I shall wear the bottoms of my trousers rolled.
Shall I part my hair behind? Do I dare to eat a peach? I shall wear white flannel trousers, and walk upon the beach. I have heard the mermaids singing, each to each.
I do not think that they will sing to me.
I have seen them riding seaward on the waves Combing the white hair of the waves blown back When the wind blows the water white and black. We have lingered in the chambers of the sea By sea-girls wreathed with seaweed red and brown Till human voices wake us, and we drown.
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Vasko Popa Pet Apr 05, 2019 4:36 pm
U uglu usana Pojavio se zlatan zrak Talasi sanjare U šipražju plamenova
Plavooke daljine
Savile se u klupče
Podne mirno sazreva
U samom srcu ponoći
Gromovi pitomi zuje
Na vlatima tišine
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:37 pm
PočaljiNaslov: Vasko Popa Vasko Popa Sat610Sre 9 Maj - 15:44 Vasko Popa (1922 — 1991) je bio jedan od najpoznatijih pesnika na srpskom jeziku, akademik Vasko Popa 250px-Collected_poems_Popa Rođen je 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve. Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Posle toga upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu (tada se Zrenjanin zvao Bečkerek). Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine. Prve pesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“. Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije. Ta knjiga je pokrenula rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pesnika. Posle Kore, Popa je objavio sledeće zbirke pesama: „Nepočin polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), „Vučja so“ (1975), „Kuća nasred druma“ (1975), „Živo meso“ (1975), „Rez“ (1981) kao i ciklus pesama „Mala kutija“ (1984), deo buduće zbirke „Gvozdeni sad“ koju nikad nije dovršio. Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu. Slaganjem usmenog nasleđa, igara i zagonetki, Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije. Priredio je zbornike: Od zlata jabuka (Beograd, 1958.), Urnebesnik (Beograd, 1960.), Ponoćno sunce (Beograd, 1962.). U pesničkom zborniku „Od zlata jabuka“ (1958.) u novom svetlu je prikazan poetski svet narodnih umotvorina; u zborniku „Urnebesnik“ (1960.), poetski svet pesničkog humora i u zborniku „Ponoćno Sunce“ (1962.), poetski svet pesničkih snoviđenja.
Krug znamenja knjiga pesama Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika. U Vršcu, 29. maja 1972. godine osnovao je Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“. Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (14. 12. 1979) u Novom Sadu. Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Krug knjiga Pojava Vaska Pope u posleratnoj srpskoj poeziji označava snažan preokret u odnosu na poetsko stvaralaštvo njegovih savremenika. Pesnički izraz Vaska Pope je naklonjen aforizmu, poslovici, eliptičan je i jezgrovit. Jezik Vaska Pope je sažet i lapidaran. On piše kratke stihove bez rime i interpunkcije, koji su bliski metrici srpske narodne poezije. Za života je objavio osam knjiga poezije koje su činile krug i nose svoje znamenje: „Kora“ - 1953. „Nepočin polje“ - 1956. „Sporedno nebo“ - 1968. „Uspravna zemlja“ - 1972. „Vučja so“ - 1975. „Kuća nasred druma“ - 1975. „Živo meso“ - 1975. „Rez“ - 1981. Posle smrti Vaska Pope u njegovoj zaostavštini pronađena je nedovršena knjiga pesama „Gvozdeni sad“, zatim nezavršena celina „Lepa varoš V“, kao i krug od pet pesama pod zajedničkim naslovom „Ludi Lala“. Iz zaostavštine potiče još i 19 pesama, kao i knjiga zapisa o umetnosti i umetnicima „Kalem“. Godine 2002. u izdanju KOV Vršac izašla je knjiga „Rumunske i druge pesme“ gde su po prvi objavljene neke pesme iz Popine zaostavštine koje je on još u mladosti pisao. Vasko Popa je prvi dobitnik „Brankove nagrade“ za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen na Branka Radičevića. Godine 1957. dobija „Zmajevu nagradu“, 1968. Austrijsku državnu nagradu za evropsku literaturu, 1976. nagradu za poeziju „Branko Miljković“, 1978. dodeljuje mu se nagrada AVNOJ-a, a 1983. književna nagrada „Skender Kulenović“. Nagrada Vasko Popa Godine 1995, u Vršcu, ustanovljena je nagrada „Vasko Popa“ za najbolju knjigu pesama na srpskom jeziku i dodeljuje se svake godine na dan pesnikovog rođenja, 29. juna. Nagradu dodeljuju Društvo prijatelja Vršca „Vršac lepa varoš“, Hemofarm koncern i Agencija Đorđević. Dosadašnji dobitnici su: 1995. - Borislav Radović 1996. - Ivan V. Lalić 1997. - Stevan Raičković 1998. - Milutin Petrović 1999. - Slobodan Zubanović 2000. - Ljubomir Simović 2001. - Novica Tadić 2002. - Miloš Komadina za zbirku pesama „Svejedno“ 2003. - Saša Jelenković za zbirku pesama „Knjiga o srcu“ 2004. - Duško Novaković za zbirku pesama „Izabrao sam mesec“ 2005 2006. - Milan Đorđević za zbirku pesama „Crna pomorandža“ 2007. - Vojislav Karanović za knjigu pesama „Naše nebo“ 2008 2009 2010. - Ivan Rastegorac, za zbirku pesama „Glava“ 2011. - Dragan Jovanović Danilov, za knjigu pesama „Moja tačna priviđenja” vikipedija
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:37 pm
Manasija
Plavo i zlatno Poslednji prsten vidika Poslednja jabuka sunca
Zografe Dokle tvoj pogled dopire?
Cujes li konjicu noci: Alah il ilalah
Kicica tvoja ne drhti Boje tvoje ne plase se
Blizi se konjica noci? Alah il ilalah
Zografe Sta li vidis na dnu noci?
Zlatno i plavo Poslednja zvezda u dusi Poslednji beskraj u oku.
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:38 pm
SOPOĆANI
Rumeni mir snage Zreli mir veličine
Od zlatnih ptica pod zemljom Do silnog voća na nebu Sve je na domaku ruke
Divno su klekli oblici U zenici majstora
(Vreme je ujedalo)
Mlada lepota ponosa Mesečarska sigurnost
I kapije večnog proleća I svetlo oružje sreće Sve samo na mig čeka
U desnici majstora Damari sveta biju
(Vreme je ujedalo I zube polomilo)
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:39 pm
NEPOCIN POLJE
Igre “Pre igre” Zažmuri se na jedno oko Zaviri se u sebe u svaki ugao Pogleda se da nema eksera da nema lopova Da nema kukavičjih jajaZažmuri se na drugo oko
Čučne se pa se skoči Skoči se visoko visoko visoko Do navrh samog sebe
Odatle se padne svom težinom Danima se pada duboko duboko duboko Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad ko ostane čitav i čitav ustane Taj igra
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:39 pm
PočaljiNaslov: Re: Vasko Popa Vasko Popa Sat610Sre 9 Maj - 15:47 Ljubav Belutka
Zagledao se u lepu u oblu plavooku U lakomislenu beskrajnost
U beonjaču se njenu Sav premetnuo
Jedino ga ona razume Zgraljaj njen jedini ima Oblik njegove želje Mutave i bezdane
Senke je njene sve U sebi zarobio
Slepo je zaljubljen I nikakve druge lepote Osim one koju voli I koja će mu doći glave Ne vidi.
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:41 pm
RUZOKRADICE
Neko bude ružino drvo Neki budu vetrove kćeri Neki ružokradice Ružokradice se privuku Ružinom drvetu Jedan od njih ukrade ružu U srce je svoje sakrije Vetrove se kćeri pojave Ugledaju obranu lepotu I pojure ružokradice Otvaraju im grudi Jednom po jednom U nekoga nađu srce U nekoga bogami ne Otvaraju im otvaraju grudi Sve dok u jednog srce ne otkriju I u srcu ukradenu ružu
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:42 pm
Očiju tvojih da nije
Očiju tvojih da nije Ne bi bilo neba U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema Zidovi ne bi nikad Iz očiju nestajali
Slavuje tvojih da nije Vrbe ne bi nikad Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije Sunce ne bi nikad U snu našem prenoćilo
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:42 pm
9
Pahuljica si snežna Tišinu oko mene Što raspeva Grana si mi rascvetana Osmeh na usnama Što mi zapali Oluja si letnja Krila što mi da I polomi Dunja si zrela U srce što mi padne Duboko
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:43 pm
0
Ulice tvojih pogleda Nemaju kraja Laste iz tvojih zenica Na jug se sele Sa jasika u grudima tvojim Lišće ne opada Na nebu tvojih reči Sunce ne zalazi
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:43 pm
11
Koraci tvoji sa pločnikom Razgovaraju Koraci tvoji pevaju U mome telu Bosi koraci tvoji vesele Stidljivu rosu I duboke ostavljaju tragove U snegu moga sna
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:44 pm
12
Prisutna si U žiži moje samoće Sa dve ruke Kako bih svet zagrlio Prisutna si U prozoru moje suze U dva oka Kako bih svet udomio Prisutna si U svakoj mojoj pesmi U jednom snu Kako bih svet obogatio
Lucija
Broj poruka : 317 Datum upisa : 31.03.2019
Naslov: Re: ~ Poezija ~ Pet Apr 05, 2019 4:44 pm
13
Sijalicu dobru pališ U tuzi mojoj smeđoj Livadu mi prostireš Na grudima svojim Golubove okupljaš U radosti mojoj Bele Cigaretu mojih briga U srcu svome gasiš U grozdu tamjanike Na moje usne čekaš