Otvoreni Grad
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Otvoreni Grad

grad, zemlja, nebo, ljudi
 
PrijemKAPIJA GRADATražiLatest imagesRegistruj sePristupi

Delite
 

 ~ Poezija ~

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
AutorPoruka
Mercury

Mercury

Ženski
Broj poruka : 127
Datum upisa : 10.04.2013

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimeSre Nov 22, 2017 12:38 am

T.S.ELIOT - ČETIRI KVARTETA (prepev Ivan V. Lalić)


ČETIRI KVARTETA

τοΰ  λόγου  δ΄έντος  ξυνοΰ  ζώουσιν  οί  πολλοί  ώς  ίδίαν
έχοντες  ϕρόνησιν
                                                                                               I str. 77. Fr. 2

όδός  άνω  κάτω  μία  καί  ώντή
                                                                                               I str. 89. Fr. 60

Diels: Die Fragmente der Vorsokratiker (Herakleitos)


 


BERNT NORTON


I

Vreme sadašnje i vreme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vreme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vreme večno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja.
Šta je moglo biti jeste apstrakcija
I ostaje trajna mogućnost
Samo u jednom svetu razmišljanja.
Šta je moglo biti i šta bilo je
Ukazuje na isti kraj, uvek prisutan.
Koraci odjekuju sećanjem
Niz hodnik kojim nismo krenuli
Ka vratima što ih nikad ne otvorismo
U vrt ruža. Moje reči odjekuju
Tako, u tvom duhu.
                               No u kom cilju
Uznemiriti prah na vazi s listićima ruže,
Ja to ne znam.
                               Drugi odjeci
Prebivaju u vrtu. Da ih sledimo?
Brzo, reče ptica, nađi ih, nađi ih,
Iza ugla. Kroz prvu kapiju,
U naš prvi svet, da li da sledimo
Varku drozda? U naš prvi svet.
Behu tamo oni, dostojanstveni, nevidljivi,
U kretanju bez žurbe, po mrtvom lišću,
U žaru jeseni, kroz vazduh treperav,
A ptica se glasila, kao odgovor
Nečujnom muzici skrivenoj u grmlju.
I neviđen pogled pređe, jer su ruže
Naličile cveću što ga neko gleda.
Tu nam oni behu gosti, primljeni, što i primaju.
Tako smo krenuli, s njima, u strogom rasporedu
Duž praznog drvoreda, do kruga živice
Da pogledamo dole u isušeni bazen.
Bazen suv, beton suv, smeđ  na ivicama,
A svetlost sunca ispunila je bazen vodom,
I uzdiže se lokvanj tiho, tiho,
I površina je blistala iz srca svetlosti,
A oni behu iza nas, odraz njihov u bazenu.
Pa pređe oblak, bazen beše prazan.
Idi, reče ptica, jer lišće beše puno dece
Skrivene uzbudljivo, a u njima beše smeh.
Idi, idi, idi, reče ptica: ljudski rod
Ne može podneti previše stvarnosti.
Vreme prošlo i vreme buduće
Šta je moglo biti i šta bilo je
Ukazuje na isti kraj, uvek prisutan.
Nazad na vrh Ići dole
Mercury

Mercury

Ženski
Broj poruka : 127
Datum upisa : 10.04.2013

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimeSre Nov 22, 2017 10:45 pm


S’io credesse che mia risposta fosse
A persona che mai tornasse al mondo,
Questa fiamma staria senza piu scosse.
Ma percioche giammai di questo fondo
Non torno vivo alcun, s’i’odo il vero,
Senza tema d’infamia ti rispondo.
Let us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherized upon a table;
Let us go, through certain half-deserted streets,
The muttering retreats
Of restless nights in one-night cheap hotels
And sawdust restaurants with oyster-shells:
Streets that follow like a tedious argument
Of insidious intent
To lead you to an overwhelming question ...
Oh, do not ask, “What is it?”
Let us go and make our visit.

In the room the women come and go
Talking of Michelangelo.

The yellow fog that rubs its back upon the window-panes,
The yellow smoke that rubs its muzzle on the window-panes,
Licked its tongue into the corners of the evening,
Lingered upon the pools that stand in drains,
Let fall upon its back the soot that falls from chimneys,
Slipped by the terrace, made a sudden leap,
And seeing that it was a soft October night,
Curled once about the house, and fell asleep.

And indeed there will be time
For the yellow smoke that slides along the street,
Rubbing its back upon the window-panes;
There will be time, there will be time
To prepare a face to meet the faces that you meet;
There will be time to murder and create,
And time for all the works and days of hands
That lift and drop a question on your plate;
Time for you and time for me,
And time yet for a hundred indecisions,
And for a hundred visions and revisions,
Before the taking of a toast and tea.

In the room the women come and go
Talking of Michelangelo.

And indeed there will be time
To wonder, “Do I dare?” and, “Do I dare?”
Time to turn back and descend the stair,
With a bald spot in the middle of my hair —
(They will say: “How his hair is growing thin!”)
My morning coat, my collar mounting firmly to the chin,
My necktie rich and modest, but asserted by a simple pin —
(They will say: “But how his arms and legs are thin!”)
Do I dare
Disturb the universe?
In a minute there is time
For decisions and revisions which a minute will reverse.

For I have known them all already, known them all:
Have known the evenings, mornings, afternoons,
I have measured out my life with coffee spoons;
I know the voices dying with a dying fall
Beneath the music from a farther room.
              So how should I presume?

And I have known the eyes already, known them all—
The eyes that fix you in a formulated phrase,
And when I am formulated, sprawling on a pin,
When I am pinned and wriggling on the wall,
Then how should I begin
To spit out all the butt-ends of my days and ways?
              And how should I presume?

And I have known the arms already, known them all—
Arms that are braceleted and white and bare
(But in the lamplight, downed with light brown hair!)
Is it perfume from a dress
That makes me so digress?
Arms that lie along a table, or wrap about a shawl.
              And should I then presume?
              And how should I begin?

Shall I say, I have gone at dusk through narrow streets
And watched the smoke that rises from the pipes
Of lonely men in shirt-sleeves, leaning out of windows? ...

I should have been a pair of ragged claws
Scuttling across the floors of silent seas.

And the afternoon, the evening, sleeps so peacefully!
Smoothed by long fingers,
Asleep ... tired ... or it malingers,
Stretched on the floor, here beside you and me.
Should I, after tea and cakes and ices,
Have the strength to force the moment to its crisis?
But though I have wept and fasted, wept and prayed,
Though I have seen my head (grown slightly bald) brought in upon a platter,
I am no prophet — and here’s no great matter;
I have seen the moment of my greatness flicker,
And I have seen the eternal Footman hold my coat, and snicker,
And in short, I was afraid.

And would it have been worth it, after all,
After the cups, the marmalade, the tea,
Among the porcelain, among some talk of you and me,
Would it have been worth while,
To have bitten off the matter with a smile,
To have squeezed the universe into a ball
To roll it towards some overwhelming question,
To say: “I am Lazarus, come from the dead,
Come back to tell you all, I shall tell you all”—
If one, settling a pillow by her head
              Should say: “That is not what I meant at all;
              That is not it, at all.”

And would it have been worth it, after all,
Would it have been worth while,
After the sunsets and the dooryards and the sprinkled streets,
After the novels, after the teacups, after the skirts that trail along the floor—
And this, and so much more?—
It is impossible to say just what I mean!
But as if a magic lantern threw the nerves in patterns on a screen:
Would it have been worth while
If one, settling a pillow or throwing off a shawl,
And turning toward the window, should say:
              “That is not it at all,
              That is not what I meant, at all.”

No! I am not Prince Hamlet, nor was meant to be;
Am an attendant lord, one that will do
To swell a progress, start a scene or two,
Advise the prince; no doubt, an easy tool,
Deferential, glad to be of use,
Politic, cautious, and meticulous;
Full of high sentence, but a bit obtuse;
At times, indeed, almost ridiculous—
Almost, at times, the Fool.

I grow old ... I grow old ...
I shall wear the bottoms of my trousers rolled.

Shall I part my hair behind?   Do I dare to eat a peach?
I shall wear white flannel trousers, and walk upon the beach.
I have heard the mermaids singing, each to each.

I do not think that they will sing to me.

I have seen them riding seaward on the waves
Combing the white hair of the waves blown back
When the wind blows the water white and black.
We have lingered in the chambers of the sea
By sea-girls wreathed with seaweed red and brown
Till human voices wake us, and we drown.
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Vasko Popa   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:36 pm

U uglu usana
Pojavio se zlatan zrak
Talasi sanjare
U šipražju plamenova

Plavooke daljine

Savile se u klupče

Podne mirno sazreva

U samom srcu ponoći

Gromovi pitomi zuje

Na vlatima tišine
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:37 pm

PočaljiNaslov: Vasko Popa Vasko Popa Sat610Sre 9 Maj - 15:44
Vasko Popa
(1922 — 1991)
je bio jedan od najpoznatijih pesnika na srpskom jeziku, akademik
Vasko Popa 250px-Collected_poems_Popa
Rođen je 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve. Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Posle toga upisao je Filozofski fakultet u Beogradu. Studije nastavlja u Bukureštu i Beču. Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatvoren u nemačkom koncentracionom logoru u Zrenjaninu (tada se Zrenjanin zvao Bečkerek). Nakon završetka rata diplomirao je na romanskoj grupi Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1949. godine.
Prve pesme objavljuje u listovima „Književne novine“ i „Borba“. Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije. Ta knjiga je pokrenula rasprave književne javnosti i ostavila veliki uticaj na mlađe naraštaje pesnika. Posle Kore, Popa je objavio sledeće zbirke pesama: „Nepočin polje“ (1956), „Sporedno nebo“ (1968), „Uspravna zemlja“ (1972), „Vučja so“ (1975), „Kuća nasred druma“ (1975), „Živo meso“ (1975), „Rez“ (1981) kao i ciklus pesama „Mala kutija“ (1984), deo buduće zbirke „Gvozdeni sad“ koju nikad nije dovršio.
Od 1954. do 1979. godine radio je kao urednik u izdavačkoj kući Nolit u Beogradu. Slaganjem usmenog nasleđa, igara i zagonetki, Popa je stvorio poseban pesnički jezik moderne srpske poezije. Priredio je zbornike: Od zlata jabuka (Beograd, 1958.), Urnebesnik (Beograd, 1960.), Ponoćno sunce (Beograd, 1962.). U pesničkom zborniku „Od zlata jabuka“ (1958.) u novom svetlu je prikazan poetski svet narodnih umotvorina; u zborniku „Urnebesnik“ (1960.), poetski svet pesničkog humora i u zborniku „Ponoćno Sunce“ (1962.), poetski svet pesničkih snoviđenja.


Krug znamenja knjiga pesama
Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika. U Vršcu, 29. maja 1972. godine osnovao je Književnu opštinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“. Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (14. 12. 1979) u Novom Sadu.
Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Krug knjiga
Pojava Vaska Pope u posleratnoj srpskoj poeziji označava snažan preokret u odnosu na poetsko stvaralaštvo njegovih savremenika. Pesnički izraz Vaska Pope je naklonjen aforizmu, poslovici, eliptičan je i jezgrovit. Jezik Vaska Pope je sažet i lapidaran. On piše kratke stihove bez rime i interpunkcije, koji su bliski metrici srpske narodne poezije.
Za života je objavio osam knjiga poezije koje su činile krug i nose svoje znamenje:
„Kora“ - 1953.
„Nepočin polje“ - 1956.
„Sporedno nebo“ - 1968.
„Uspravna zemlja“ - 1972.
„Vučja so“ - 1975.
„Kuća nasred druma“ - 1975.
„Živo meso“ - 1975.
„Rez“ - 1981.
Posle smrti Vaska Pope u njegovoj zaostavštini pronađena je nedovršena knjiga pesama „Gvozdeni sad“, zatim nezavršena celina „Lepa varoš V“, kao i krug od pet pesama pod zajedničkim naslovom „Ludi Lala“. Iz zaostavštine potiče još i 19 pesama, kao i knjiga zapisa o umetnosti i umetnicima „Kalem“. Godine 2002. u izdanju KOV Vršac izašla je knjiga „Rumunske i druge pesme“ gde su po prvi objavljene neke pesme iz Popine zaostavštine koje je on još u mladosti pisao.
Vasko Popa je prvi dobitnik „Brankove nagrade“ za poeziju, ustanovljene u Sremskim Karlovcima u spomen na Branka Radičevića. Godine 1957. dobija „Zmajevu nagradu“, 1968. Austrijsku državnu nagradu za evropsku literaturu, 1976. nagradu za poeziju „Branko Miljković“, 1978. dodeljuje mu se nagrada AVNOJ-a, a 1983. književna nagrada „Skender Kulenović“.
Nagrada Vasko Popa
Godine 1995, u Vršcu, ustanovljena je nagrada „Vasko Popa“ za najbolju knjigu pesama na srpskom jeziku i dodeljuje se svake godine na dan pesnikovog rođenja, 29. juna. Nagradu dodeljuju Društvo prijatelja Vršca „Vršac lepa varoš“, Hemofarm koncern i Agencija Đorđević. Dosadašnji dobitnici su:
1995. - Borislav Radović
1996. - Ivan V. Lalić
1997. - Stevan Raičković
1998. - Milutin Petrović
1999. - Slobodan Zubanović
2000. - Ljubomir Simović
2001. - Novica Tadić
2002. - Miloš Komadina za zbirku pesama „Svejedno“
2003. - Saša Jelenković za zbirku pesama „Knjiga o srcu“
2004. - Duško Novaković za zbirku pesama „Izabrao sam mesec“
2005
2006. - Milan Đorđević za zbirku pesama „Crna pomorandža“
2007. - Vojislav Karanović za knjigu pesama „Naše nebo“
2008
2009
2010. - Ivan Rastegorac, za zbirku pesama „Glava“
2011. - Dragan Jovanović Danilov, za knjigu pesama „Moja tačna priviđenja”
vikipedija
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:37 pm

Manasija

Plavo i zlatno
Poslednji prsten vidika
Poslednja jabuka sunca

Zografe
Dokle tvoj pogled dopire?

Cujes li konjicu noci:
Alah il ilalah

Kicica tvoja ne drhti
Boje tvoje ne plase se

Blizi se konjica noci?
Alah il ilalah

Zografe
Sta li vidis na dnu noci?

Zlatno i plavo
Poslednja zvezda u dusi
Poslednji beskraj u oku.
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:38 pm

SOPOĆANI

Rumeni mir snage
Zreli mir veličine

Od zlatnih ptica pod zemljom
Do silnog voća na nebu
Sve je na domaku ruke

Divno su klekli oblici
U zenici majstora

(Vreme je ujedalo)

Mlada lepota ponosa
Mesečarska sigurnost

I kapije večnog proleća
I svetlo oružje sreće
Sve samo na mig čeka

U desnici majstora
Damari sveta biju

(Vreme je ujedalo
I zube polomilo)
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:39 pm

NEPOCIN POLJE

Igre
“Pre igre”
Zažmuri se na jedno oko
Zaviri se u sebe u svaki ugao
Pogleda se da nema eksera da nema lopova
Da nema kukavičjih jajaZažmuri se na drugo oko

Čučne se pa se skoči
Skoči se visoko visoko visoko
Do navrh samog sebe

Odatle se padne svom težinom
Danima se pada duboko duboko duboko
Na dno svoga ponora

Ko se ne razbije u paramparčad
ko ostane čitav i čitav ustane
Taj igra
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:39 pm

PočaljiNaslov: Re: Vasko Popa Vasko Popa Sat610Sre 9 Maj - 15:47
Ljubav Belutka

Zagledao se u lepu
u oblu plavooku
U lakomislenu beskrajnost

U beonjaču se njenu
Sav premetnuo

Jedino ga ona razume
Zgraljaj njen jedini ima
Oblik njegove želje
Mutave i bezdane

Senke je njene sve
U sebi zarobio

Slepo je zaljubljen
I nikakve druge lepote
Osim one koju voli
I koja će mu doći glave
Ne vidi.
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:41 pm

RUZOKRADICE

Neko bude ružino drvo
Neki budu vetrove kćeri
Neki ružokradice
Ružokradice se privuku
Ružinom drvetu
Jedan od njih ukrade ružu
U srce je svoje sakrije
Vetrove se kćeri pojave
Ugledaju obranu lepotu
I pojure ružokradice
Otvaraju im grudi
Jednom po jednom
U nekoga nađu srce
U nekoga bogami ne
Otvaraju im otvaraju grudi
Sve dok u jednog srce ne otkriju
I u srcu ukradenu ružu
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:42 pm

Očiju tvojih da nije

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuje tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:42 pm

9

Pahuljica si snežna
Tišinu oko mene
Što raspeva
Grana si mi rascvetana
Osmeh na usnama
Što mi zapali
Oluja si letnja
Krila što mi da
I polomi
Dunja si zrela
U srce što mi padne
Duboko
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:43 pm

0

Ulice tvojih pogleda
Nemaju kraja
Laste iz tvojih zenica
Na jug se sele
Sa jasika u grudima tvojim
Lišće ne opada
Na nebu tvojih reči
Sunce ne zalazi
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:43 pm

11

Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:44 pm

12

Prisutna si
U žiži moje samoće
Sa dve ruke
Kako bih svet zagrlio
Prisutna si
U prozoru moje suze
U dva oka
Kako bih svet udomio
Prisutna si
U svakoj mojoj pesmi
U jednom snu
Kako bih svet obogatio
Nazad na vrh Ići dole
Lucija

Lucija

Ženski
Broj poruka : 317
Datum upisa : 31.03.2019

~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitimePet Apr 05, 2019 4:44 pm

13

Sijalicu dobru pališ
U tuzi mojoj smeđoj
Livadu mi prostireš
Na grudima svojim
Golubove okupljaš
U radosti mojoj
Bele
Cigaretu mojih briga
U srcu svome gasiš
U grozdu tamjanike
Na moje usne čekaš
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




~ Poezija ~ Empty
PočaljiNaslov: Re: ~ Poezija ~   ~ Poezija ~ Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
~ Poezija ~
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 3Idi na stranu : 1, 2, 3  Sledeći
 Similar topics
-
» Poezija

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Otvoreni Grad :: AKADEMIJA :: Knjizevnost-
Skoči na: