Kao zanesen decak u visokoj travi lezis, sa slamkom u usnama; rasirenih ruku osmehnut posmatras kako te obuzima nebo. Jata golubova u niskom letu lome ti srce, smejes se sretan poput blesave lude, i zlatne pomorandze vesto bacas u vis.
A zatim nastupa objava stvarnosti, dobro poznata poseta gorcine; u tebi naidju i slome te posve podzemne vode, i u oziljcima, izbace natrag u stvarnost svih bica; pogodjen smrtno slucajnom strelom nevestog strelca razumes retkost lepote koju samo ti vidis, ponekad i negde, izdan, ozledjen, zacudjen i sam.
Naslov: Kao zanesen decak 
Sre Mar 17, 2010 8:08 pm
