To je zlatna strela u srcu. Niko je ne vidi u tebi, no, njen je ubod u nacinu kako hodas i kako posmatras, u tvojim recima i tvojoj cutnji, ponekad u osmehu koji izbije iz tebe kao blistav odsjaj pokosenog jutra.
I kako vrh ulazi u srce, ti neprimetno i za sve oko tebe neosetno lagano nestajes, jos dah jedan ili dva i otkinuces se od svega i utonuti u svirep san.
I dugo, veoma dugo ne budis se i ne hodas suncanim stazama.